O nama

PUT KROZ POVIJEST

 

Ljetna kulturna događanja u gradu Makarska imaju prilično dugu tradiciju. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme bivše Općine Makarska,  počele su živjeti „Podbiokovske večeri“. Vrijedna manifestacija koja je „pokrivala prostor“ gotovo cijele Makarske rivijere.Raspadom Općine Makarska  i utemeljenjem Grada Makarska 1993. godine  „Podbiokovke večeri“ se „gase“. Iste godine usvaja se odluka  da se glavna gradska manifestacija zove „Makarsko kulturno ljeto“ koje se prvi put održava 1994. godine. Zatim 2004. godine „Makarsko kulturno ljeto“ mijenja naziv u „Makarsko ljeto“ da bi se 2013. godine opet vratio naziv „Makarsko kulturno ljeto“.

 

NOVO LICE

 

„Makarskom kulturnom ljetu“ je 2014. godine promijenjena struktura. Dobilo je novo lice. Sve odabrano je bilo u njedrima ozbiljnije kvalitete. To je postalo mjesto koje može izazivati mogućnosti uzvišenog doživljaja. Osim umjetničke podloge u „aktivnost“ su vraćeni neki stari prostori. Tako je bajkoviti Sveti Petar postao „Šumovita oaza Kulture i kamena“ s novom scenom i novim gledalištem. Osim predstava i koncerata počele su se događati  kiparske i slikarske izložbe. One imaju jednovečernje trajanje na Svetom Petru da bi se poslije, na nekoliko dana, spustile u grad. I tamo šeću i susreću se , na razne načine, s mnogim znatiželjnim očima. U „aktivnost“  je vraćen dugo ‘skrivani’ klaustar Franjevačkog samostana. Osim ljetne pozornice kazalište je počelo pohoditi i Glavicu. Cijeli grad je postao scena…

 

FESTIVAL – „MAKARSKO KULTURNO LJETO“

 

Od 2015. godine „Makarsko kulturno ljeto“ postaje Festival. Festival s nagradama: za najbolju predstavu po ocjeni gledatelja, najbolju predstavu po ocjeni prosudbenog vijeća. Prosudbeno vijeće, također,  „određuje“ nagradu  za najbolju žensku ulogu, za najbolju mušku ulogu, najbolji koncert klasične glazbe, najbolji „općeniti“ koncert i najbolju izložbu. A nagrada se zove „Osmijeh Biokova“ rad akademskog kipara Marina Marinića.

Kako smo rekli, 2015. godine  kazališne predstave (njih osam) bile su“podvrgnute“ ocjenjivanju  gledatelja. Rezultati nam donose hrabru činjenicu. Prosječna ocjena je bila 4,65. Dakle, 4,65 od maksimalnih 5! Mogli bi reći: „Mogućnost iskorištena! Pretočena je u zadovoljstvo.“

A bilo nam je i pamtljivih koncerata i izložbi. Tamo nije bilo ocjena gledatelja.  Mjerilo se pljeskom, dojmom, prepričavanjem, kritikama … Uz pomoć prisjećanja možemo govoriti o širokoj lepezi odobravanja.

osmijeh_biokova